DFDGFDF

Mješovita srednja škola "Musa Ćazim Ćatić" Kladanj

Tel/fax:035/621-802

Kladanjskih brigada bb

Rukovodilac sekcije prof. Fijuljanin Husna

Literalna sekcija okuplja veliki broj učenika u našoj školi. Često nastupaju na općinskim, školskim i drugim manifestacijama. 

Sekcija broji 43 člana.Termin okupljanja je petkom u 13h i 15min.Inače rad se odvija po grupama i češće shodno potrebama (tekući konkursi i sl.). Objavljujemo neke od radova sekcije:

Anđelu

Sjedim sama i razmišljam

da li se i ti osjećaš sam,

da li te grize savjest

što si me iznevjerio i

svoje crne oči drugoj povjerio.

Pitam se samo šta osjećaš

Kad se sjetiš naših prošlih dana,

da l' se ikad zapitaš

kako je meni jer sam ostala sama.

Ovo stvarno nije lako

ali neću da mi vidiš suze,

pokritću ih lažnim osmijehom

i s tvog i njenog puta

na krilima tuge otici

i nikada vam više neću prići. 

Ahmetović Merima II-c

Srebrena suza

U noći tihoj dok se zadnja zvijezda gasi

mislit ću na tebe gdje god da si

Mislit ću na tebe i srebrene suze liti,

jer zaista ne mogu svoju ljubav kriti.

Jedna srebrena suza mnoge tajne skriva

Kad bi znala govoriti sve bi ih otkrila

U toj jednoj suzi tvoje ime piše,

U slijedećoj da te volim i previše.

A, u onoj trećoj što najbrže

na dlan kane, u njoj piše

da zbog tebe srce ce da stane.

Amra Smajlović II-a  

Zašto?

Kad upitam rijeku

zašto je tužna,

ona se zakašlje

i crni talas mi pošalje.

Kad pitam srnu

Zašto je tužna,

Ona poklekne

i ranjenom nogom

me dotakne.

Kad pitam zgaženu travu

Ko naudi njoj i njenom mravu

Ona se malko pridigne

I odgovor mi jasan stigne.

Zar će ovako dovijek

Da se ponaša čovijek?

Hoću da budem trava

Za čovijeka i mrava.

Kurijak Nermina  

Nečista krv

Noćas mojim venama

Teče nečista krv

Progoni me u snu tvoj lik sa visokim crnim sjenama

I život mi postaje prljav i siv

Noćas me sjećanja lome

Tjeraju na zlo

Crne me misli u crninu sve jače gone

Jer između tebe i mene stao je on

Ali ipak nije kriv on

Za moju ljutnju i jad

Lako je biti veliki som

Kada se smanji voda i nastane glad

Noćas sam Don Kihot

Vidim sve drugim očima

Uzimam svoj kaput,prelazim plot

I sam lutam, lutam satima

Bježim od stvarnosti

U svoj vlastiti svijet

Nikad se više neću tebo klanjati

Pa makar bio i proklet

Teško je voljeti takvu ženu

Teško da teže ne može biti

Ali još pamtim njen korak i sjenu

Jer to ne mogu duši zabraniti ili skriti

                                                            Dino Selimbašić

O knjizi

                   Moderna, savremena, zanimljiva, uzbudljiva, komicna, tragicna, dosadna, debela, tanka, komplikovana, neshvatljiva, prosta, jedinstvena, poucna. Filozofska, religiozna, naucna.Bez obzira kakva bila ono je knjiga, svacija besmrtna uciteljica i prijateljica. Veoma je vazno znati sta je ta knjiga, pa se onda zapitajmo :˝Ko je, sta je ,kakva je, cija je, odakle je, cemu sluzi? ˝

                Ona je niko i nista, a u isti mah ona je svako i sve. Ona je samo par listova koje je uspio naskrabati neko ko je u stanju kombinovati stotinjak jednih te istih rijeci, neko ko je u stanju da masta ili pak, ona je sve, ona je mudrost pretocena u rijec.Ljudi su razliciti pa i razlicito razmisljaju i imaju potpuno pravo na to.Ali zamislite kada bi smo svi imali isto pozitivno misljenje o knjizi, tj. Kada bi smo od nje kretali i njoj se vracali, pa svi bismo bili filozofi, mudraci i intelektualci. Nije li to dobro? Jeste ! Pa zasto onda to ne cinimo. Zasto smo tvrdoglavi i zasto podcjenjujemo vrijednosti knjige? Ona je tu da nas obrazuje i vaspita, uci kako da volimo i zivimo. Ona nam pruza cvrsto tlo za koracanje u ovom danasnjem nestabilnom svijetu.

                O njoj se moze uvijek i u svako vrijeme. Sa njom se moze uvijek, povremeno i nikako. Mozemo je uzeti sebi bez pitanja da li zeli da bude kod  nas, mozemo je ostaviti bez oprostaja, mozemo je baciti u kut sobe ili ostaviti  na polici da spava godinama, mozemo je pitati, a mozemo i ne pitati, sa njom mozemo svakako.U svakom slucaju ˝kada mi nju kamenom, ona ce nas hljebom˝. Ona je ta koja suti, trpi, ne odbacuje, a biva odbacena, ona koja se ne ljuti, a na nju se ljute, ona koja ne vrijeda, a biva uvrijedena. I nakon svega opet je tu tako ponizena i tako uzvisena u isti mah, da nam da odgovore na nasa pitanja..

              Knjigu moze svako drzati u svojim rukama, ali da li  svako moze uvidjeti njenu stvarnu vrijednost, to je upitno. Rekli bismo da je trnovit put od prostog drzanja do citanja i razumijevanja knjige. Zapitajmo se kakav je bio smisao cijelog naseg dosadasnjeg skolovanja? Nismo li svi mi na pocetku naseg obrazovno – vaspitnog procesa u osnovnoj skoli prvo ucili slova, pa onda na slogove vitali i pisali rijevi, koje smo te iste rijeci povezivali u tekstove, pa smo citali te male pricice, a nakon toga ucili lekcije iz skolskih udzbenika. I evo nas sada ucimo iz nje i citamo  je, razumijemo njenu misao i uopce njen smisao.   

             Knjiga je jedno veliko dobro podareno covjeku. Znamo da svaka religija ima svoju svetu knjigu u kojoj se bog direktno obraca svom narodu tj. Cijelom covjecanstvu. Dakle , zakljucujemo da je knjiga jedan uzivseni, sveti predmet kojim se sluzi uzviseni Bog , aciju mogucnost sluzenja ima i obicni covijek. Zato svakoj knjizi treba prilaziti sa odredenom mjerom postovanja, ne pisati i ne sarati po njoj, ne kidati i derati njene listove i ne narusavati njenu jedinstvenu ljepotu.

           U knjizi se govori o dobru i zlu, mudrosti, i gluposti. Ponekad je nas zadatak da kroz zlo spoznamo dobro ili kroz glupost mudrost ili obrnuto. Knjiga nas kroz sudbine svojih likova uci o zivotu, podstice nas na razmisljanje i na shvatanje biti zivota, prihvatanje moralnih i religioznih normi i ophodenje prema njima, sve u cilju skladnijeg i harmonicnijeg zivota medju ljudima. Takodje , igra veliku ulogu u civiliziranju i socijaliziranju covjeka kao humanog i racionalnog bica. Kroz nju spoznajemo sami sebe, otkrivamo svoje misli, shvatamo sta nam se dopada, a sta ne tj. Formiramo  svoj ukus i stil odnosno sazrijevamo u potpunu licnost.

                  Knjige su riznice u kojima se cuva znanje. Pitam se sta bi bilo kada ne bi postojale knjige? Da li to znaci da ne bi postajalo ni znanje? Pretpostavljam da je tako jer kada svaka nova generacija ne bi znala sta je poznato, onda bi otkrivala ono sto je vec otkriveno  i znanje bi tada stagniralo tj. Nebi bilo napretka. Vidimo da je knjiga veliki faktor koji je uticao na razvoj civilizacije.A onda da ne zaboravimo i samu umjetnicku vrijednost knjige.Knjiga je umjetnost koja na umjetnicki nacin stvara umjetnost pisuci o umjetnosti koja na umjetnicki nacin stvara umjetnost pisuci o umjetnosti. Jedino cisto i pravo bogastvo se nalazi u knjizi, ono ne propada. Istina je da je potrebno odredeno vrijeme da knjiga osvoji popularnost citalacke publike, ali ona uvijek ima vrijednost, e sada da li vecu ili manju, to zavisi od sposobnosti njenog tvorca.

             I nakon svega recenog o njoj moze se jos reci da je ona jos jedan clan porodice, jedini vjerni prijatelj koji nazalost, ne zna govoriti, ali uistinu zna savjetovati. Prijatelj koji nudi pomoc u pola noci i pola dana, a ne trazi nista zauzvrat. Ali cinjenica je da mnogi jos uvijek ne shvataju kakvog prijatelja mogu da imaju.

                                                                                               Mirzana Berkovic IV b/g